54+
Zagreb Film Festival i Mreža festivala Jadranske regije pozivaju zainteresirane filmofile starije od 54 godine na radionicu filmske analize i kritike u sklopu ZFF-a.
Sudionici i sudionice iz Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore imat će priliku biti dio Zagreb Film Festivala te četiri dana pratiti Festival s fokusom na program Mreže festivala. Uz projekcije, radionica će se sastojati od dnevnih sastanaka i rasprava o pogledanim filmovima, koji će nakon festivala rezultirati objavljenim kritikama nastalim tokom radionice. Voditelj radionice je filmski kritičar Nino Kovačić.
Prijava za sudjelovanje
Poziv će biti otvoren u septembru 2023.
Tekstovi polaznika radionice
Sudionici i sudionice radionice 54+ o filmovima nominovanim za Nagradu publike Mreže festivala jadranske regije.
Haris Dedić
„Slatki snovi“, drugi igrani film rediteljke Ene Sendijarević, donosi zanimljivu priču o kraju kolonijalnog doba u Nizozemskoj Istočnoj Indiji (današnjoj Indoneziji) kroz prizmu raspada disfunkcionalne porodice. Priča se odvija oko 1900. godine, kada kolonijalni status u Nizozemskoj počinje dobijati prave obrise i, nakon zlatnog doba kolonijalizma, javlja se kritičko mišljenje o postupcima u kolonijama. U filmu se prikazuje grupa ljudi koji su svjesni da se zlatno doba završava, ali oni se teško odriču svojih privilegija.
Goran Miličević
„Crni kamen“, mokumentarac grčkog režisera Spirosa Jacovidesa, topla je komedija i obiteljska drama. No, puno važnije, to je kritika ableizma i rasizma, koja ističe prirodno pravo na biti drugačiji. Ako je netko invalid, zašto ne bi smio biti mrzovoljan među zdravima, ako je crne boje kože, zašto ne bi bio opušten među bijelcima, ...
Višnja Bunata Blagović
Jesu li moral i politika dvije oprečne i nespojive komponente u procesu političkog odlučivanja, ili mogu i trebaju djelovati u međusobnoj sprezi? Slovački film Moć, redatelja Matyasa Priklera, pozicionira nas u samo središte te dvojbe.
Tatjana Rosić
Slatki snovi Ene Sendijarević kostimirana su istorijska drama koja prikazuje pad holandskog kolonijalnog režima u Indoneziji oko 1900. godine. U fokusu je filma, naoko, društvena promena (ukidanje kolonijalizma) i njene posledice. A da te posledice nikada nisu jednoznačne, kao ni sama društvena promena, pokazuje kako istorija 20. veka tako i početak navodno postkolonijalnog 21. veka. Izgleda da je upravo kompleksnost, kao i neuhvatljivost same biti društvene promene, razlog zbog kog autorka Slatkih snova pribegava - ne realističkim ili dokumentarnim - već halucinantnim, fantastičkim, oniričkim kadrovima i vizuelnim rešenjima koji nam dramu društvene promene predočavaju pre kao halunicacija nego kao istorijski realnu akciju.
Jelena Ratkov Kvočka
Prvi dugometražni igrani film Spirosa Jacovidesa govori o razbijanju predrasuda i oslobađanjima iz frustracija pojedinca, porodice i modernog društva. Film je stilski rađen kao simulacija snimanja dokumentarca koji istražuje „nestale duhove javnog sektora“. Tragom ispitivanja ovog društvenog fenomena, a konkretno nestanka službenika Panosa Dologlou, snimatelj i tonac dospevaju na Haroulina vrata.
Oriana Brgić Kolić
Jezgra obitelji, kao i njezina patnja i raspad, ostaju bez obzira na povijesni, kulturni ili društveni kontekst nepromijenjeni od vremena grčkih tragedija do danas.
Aleš Naglas
Kopenhagen ne obstaja je v meni vzbudil in povečal skrb za svet, v katerem živimo. Film je neuspešen poskus izhoda iz sistema nam vseh poznanih obrazcev življenja: tradicionalnih in eksperimentalnih življenjskih slogov, ki se od povprečja zelo razlikujejo. Od pristne skupnosti, skupnosti v kateri so vsi dejavni do ekovasi, raznih komun... Nabor sprejemljivih načinov bivanja je v resnici zelo ozek.