Jezgra obitelji, kao i njezina patnja i raspad, ostaju bez obzira na povijesni, kulturni ili društveni kontekst nepromijenjeni od vremena grčkih tragedija do danas.

U tragikomičnoj socijalnoj satiri ˝Crni kamen˝, redatelja Spirosa Jacovidesa, kroz dokumentarnu strukturu i voajeristički pristup kamere ulazimo u intimno okruženje jedne matrijarhalne obitelji. U portret majke uvodi nas se kroz intervjue i monologe, te možemo otkriti zabrinutu i, na trenutke, djetinje iskrenu i nasmijanu mediteransku majku, punu nade za bizarnu situaciju svog idealiziranog sina. Majka koja bi sve učinila za sina hranitelja obitelji, nespremna je saznati, a još manje prihvatiti pravu istinu o njemu i njegovoj tajnoj obitelji. Drugi sin je invalid u kolicima i ona je prinuđena brinuti za njega. On je pronicljiv i realan lik, ali nije majčin miljenik. Redatelj kroz prizmu obiteljske situacije, vodi nas kroz tranzicijske promjene i krize identiteta suvremenog grčkog društva. Društvo koje se neminovno mijenja, a s njime i struktura grčke obitelji koja postaje zajednica ljudi različite boje kože, različite vjere i kulture. Istovremeno, svijet pun predrasuda i duhova iz nekih prošlih vremena naše grčke heroine, polako nestaje u nepovrat, ali nažalost zajedno s njime mora nestati i Haroula, da bi Panos i Lefteris koji ostaju, konačno bili gospodari svojih života.

Iako smješten u potpuno drugačiji povijesno-kulturološki i društveni kontekst, film ˝Slatki snovi˝ ima nit koja ga povezuje s prethodnim, a to je nestajanje i raspad starog i nagovještaj novog koncepta obitelji. Obiteljska drama ˝Slatki snovi˝, redateljice Ene Sendijarević, stavljena u specifičan povijesni kontekst kolonijalne Indonezije, prikazuje zanimljivu vizuru obitelji koja se raspada zajedno s kolonijalnom erom. Trenutak iznenadne smrti glave porodice izaziva niz promjena u obitelji. Dosadašnja obitelji, tj. gospodar, njegova supruga, ali i konkubina koja sa gospodarom ima sina, u trenutku promjene postaje neprirodna zajednica otuđenih i grotesknih likova koji složene odnose grade na svojim uporabnim stavovima moći. Agatha je tipičan predstavnik nizozemske buržoazije, koja je godinama navikla na privilegije i bogatstvo, te lagodan život kolonijalne ere. Ne mireći se s promjenama i nestajanjem svijeta kojem pripada, guši se u hrpi šećera. Otuđeni nesretni sin i njegova trudna žena, groteskna u traženju vlastitog erotskog zadovoljstva u visokoj trudnoći, nestaju u vatri koja guta sve privilegije i bogatstva stare ere. Spašava se jedino dijete sluškinje, sin bijelog gospodara, koji pripadajući i jednom i drugom svijetu, ostaje kao simbol novog svijeta.

Tema oca, koji za napuštene sinove ostaje vječna čežnja, nastavlja se u filmu ˝Luxemburg, Luxemburg˝, redatelja Antonia Lukicha . To je film o dva brata blizanca koji u sebi, svaki na svoj način, nose posljedice odlaska oca. Tragikomična je to priča o složenosti obiteljskih odnosa. Kolja i Vasya se pokušavaju dokazati svaki u svom svijetu, no protkani dubokom traumom ostaju i dalje neprilagođeni i dezorijentirani. Gledamo suptilnu ali tanku liniju između drame i komedije s teškim emocionalnim krajem, gdje se ironija poigrala s godinama proživljenim u infantilnoj traumi. Kompleksan osjećaj Koljine ljubavi I kompleksan osjećaj Vasyine mržnje prema ocu pojednostavljuje se na kraju u jedinstven osjećaj melankolije i kajanja.

Iako smješten u Danskoj, jednoj od najnaprednijih suvremenih europskih sredina, ni u Filmu ˝Kopenhagen ne postoji˝, redatelja Martina Skovjeberga, obitelj nije pošteđena bolne otuđenosti i teškog odnosa između Poratha i Ide. Kroz priče iz prošlosti i sadašnjosti pratimo dvoje mladih povezanih traumom. Ida i Sander kroz priču pokušavaju pronaći spokoj jedno u drugome, te rješenje za strahove, dileme i razarajuće unutarnje procese koji ih proždiru. Otac i brat suicidalne, anoreksične Ide, sada u ulozi provokatora i nasilnika sprovode istražni postupak nad Sanderom. Dokaz je to gorke otuđenosti obitelji i daje gledatelju razlog za promišljanje o pozadini nastajanja svih tih psihičkih okova i patnje koju u sebi nose mladi likovi.

Analizirajući različite oblike bolne otuđenosti, tragičnosti i nestajanja obitelji u navedenim filmovima, nameće nam se pitanje kako u ovoj današnjici globalizirajuće nepravde, ratova i sveopće nečovječnosti sačuvati obitelj kao jezgru nade, naspram post-modernog i neoliberalnogkonzumentskog kaosa.