Film „Tri dana pecanja“, nizozemskog redatelja Petera Hogendooma, crnohumorna je obiteljska drama, te istovremeno i gorka sentimentalna ljudska priča koja nas uvlači u vrtlog suptilnih nijansi komunikacije između oca i sina.

Dick je nezaposleni muškarac srednjih godina, koji živi od prodaje rabljenih stolica. Njegov otac Gerrie, koji s drugom suprugom živi u Portugalu,vraća se u Rotterdam , kako bi obavio godišnje liječničke preglede i završio preseljenje.

Kroz zajedničko druženje otac obavlja niz praktičnih stvari zbog kojih je došao, a sin prateći oca u tome, pokušava ukrasti čim više očevog slobodnog vremena, pažnje i ljubavi koja mu je cijelog života nedostajala. Dick pritom na trenutke postaje ridikolozan, pretvarajući se u onog malog dječaka kojeg je otac davno napustio. Primjerice on namjerno propušta autobus, kako bi se vratio u sestrin stan spavati zajedno s ocem u sobi. Dirljive su scene gdje Dick pokušava da ga otac prihvati onakvim kakav je, pravedan i dobar čovjek, pomalo svoj, ali po Gerrjievim normama ne baš uspješan član zajednice. S druge strane Gerrie, kojeg u odnosima s drugom porodicom vidimo kao toplog, brižnog muža, oca i djeda, svjestan propuštenog vremena, pažnje i ljubavi koju Dick nije dobio od njega, ne uspijeva uspostaviti bliskost , pa ni fizički dodir sa sinom. Zabrinut za pomalo neprilagođenog Dicka, Geerie nespretno pokušava nadoknaditi godine razdvojenosti i izgubljene bliskosti sa sinom, poklonivši mu svoj netom izvađeni kutnjak, kao jedini opipljivi dio sebe koji mu u ovom trenutku može ostaviti. S osjećajem nelagode u zraku Gerrie i Dick se opraštaju jedan od drugog, ne uspijevajući ni na samom rastanku postići bliskost zagrljaja.

U maestralnoj režiji Petera Hoogendooma dvoje se glumaca savršeno nadopunjuju u svojoj crnohumornoj zafrkanciji .Dramaturški se nadopunjuju u ulogama oca koji se u svojoj krivnji propuštenog osjeća nelagodno i sina koji nikad nije odrastao. Realističnost filmskih prizora u crno bijeloj tehnici i minimalizam u razgovornoj komunikaciji uveliko pridonose psihološkom prikazu izazovnih situacija u obiteljskim odnosima.

Glazbom se također uspješno nijansira složena interakciju između likova oca i sina, dok Dick i Gerrie šetaju Rotterdamom u pozadini nas prati urbana muzika. Često se čuje saksofon, a novu Gerrijevu porodicu doživljavamo kroz vesele latino ritmove u klubu zajednice iz Cabo Verde.

„Tri dana pecanja“, ljudska priča u kojoj se mnogi s lakoćom mogu prepoznati, možda i djelom zbog osobnih biografskih iskustava samog autora, tema je ovog filma koji zbog svoje senzibilnosti uspijeva dotaknuti ono duboko skriveno u nama.