„Slatki snovi“, drugi igrani film rediteljke Ene Sendijarević, donosi zanimljivu priču o kraju kolonijalnog doba u Nizozemskoj Istočnoj Indiji (današnjoj Indoneziji) kroz prizmu raspada disfunkcionalne porodice. Priča se odvija oko 1900. godine, kada kolonijalni status u Nizozemskoj počinje dobijati prave obrise i, nakon zlatnog doba kolonijalizma, javlja se kritičko mišljenje o postupcima u kolonijama. U filmu se prikazuje grupa ljudi koji su svjesni da se zlatno doba završava, ali oni se teško odriču svojih privilegija.

Veleposjednik Jan (Hans Dagelet) provodi dane uvodeći svog vanbračnog sina Karela (Rio Kaj Den Haas), čija majka je sluškinja Siti (Hayati Azis), u svijet odraslih. Kada Jan iznenada umre, njegova supruga Agatha (Renée Soutendijk) poziva njihovog sina Cornelijusa da se iz Nizozemske vrati u Indoneziju. On dolazi sa trudnom ženom Josefien (Lisa Zweerman), ali saznaje da nije naslijednik imanja, što njegova mati ne može da prihvati.

Rediteljica je filigranski precizno posložila svaki detalj cijele priče, a posebno je znakovito u filmu je odslikala odsustvo ljubavi, prvenstveno fizičke. Na tom tragu, Jan izbjegava Aghatu, ali spava sa sluškinjom. Agatha svoju nervozu zbog muževe nevjere i njegove seksualne nezainteresovanosti liječi ispijanjem čaja sa ogromnim količinama šećera. Kada Jan umre, Agatha odbija svještenika koji joj se nabacuje. Sinu Cornelijusu nepada na pamet da spava sa svojom trudnom ženom Josefien. Nju odbija i lokalac Reza (Muhammad Khan), a ona, da uteži svoju požudu, se samozadovoljava sa stranicom od kreveta.

U ovom filmu ljubav je način za postizanje ličnih interesa. To se pogotovo vidi kroz lik Siti koja ima samo jedan cilj, a to je da svom sinu obezbijedi bolji život. Na to se svodi i njen ljubavni život: u dvije scene u kojima vodi ljubav (sa vlasnikom plantaže i Rezom), Sita ne pokazuje ni trunku požude nego više „to radi“ zato da se to obavi. U njenom slučaju vođenje ljubavi je traženje zaštite, te je zato njen užitak u obije scene sveden na minimum, dok joj njeno tijelo služi joj da bi ostvarila svoje ciljeve. Vodivši ljubav sa Janom, ona želi da dobije privilegije u samom domaćinstvu i da bude prva do gospodarice. Kada Jan umre, vodi ljubav sa slugom samo da bi našla nekoga drugoga da se brine o njoj i njenom djetetu. Ova ideja je možda najizraženija u konačnoj sceni kada Siti zapali kuću. Tada u snu, omamljena dimom, sanja ogroman lik koji je nježno (poput King Konga) primi u svoju šaku dajući joj zaštitu makar na onom svijetu.

Sitin sin je spoj ova dva svijeta (Nizozemaca kao kolonizatora i lokalnog stanovništva) koji se cijelo vrijeme prepliću u filmu, ali on isto tako ne pripada ni jednom od njih. Ostavši jedini lik koji je preživio, možemo zaključiti da se možda likovi mijenjaju, ali postulati vladavine ostaju isti: Ovo dijete je naša budućnost, ovo dijete smo mi, ovo dijete je „plod ljubavi“ u priči u kojoj ljubavi služi za ostvarivanje ciljeva.