Adriatic Audience Award
Ovaj program predstavlja do šest dugometražnih igranih europskih filmova koji dolaze iz zemalja srednjeg ili niskog produkcijskog kapaciteta. Selekcija uključuje filmove provjerenog kvaliteta, sa dobrom kritičkom i recepcijom publike, a filmovi se takmiče za nagradu publike, zbirom glasova publike svih pet festivala. Nagrada u iznosu od 5.000 Eura namijenjena je distribuciji filma u zemljama Mreže.
Četiri filma u konkurenciji za Nagradu publike Mreže festivala Jadranske regije 2024
U četvrtom po redu izdanju programa Nagrada publike Mreže festivala Jadranske regije prikazana su četiri europska filma iz zemalja srednjeg produkcijskog kapaciteta.
FLOW, drugi animirani film latvijskog redatelja Gints Zilbalodisa premijerno je prikazan ove godine u selekciji Izvjestan pogled Kanskog filmskog festivala, a osvojio je čak dvije nominacije za nagradu Oscar® u kategorijama najboljeg stranog i najboljeg animiranog filma. Riječ je o jednom od najuzbudljivijih filmskih ostvarenja ove godine koje je, sudeći prema dosadašnjoj recepciji, jednako priznato od strane filmskih profesionalaca, kao i publike. Film kojeg podjednako vole i djeca I odrasli, a najviše od svih – mačkoljupci. U svijetu u kojem već nema ljudi, jedna crna mačka pokušava pronaći ono što je izgubljeno i preživjeti potop. Dvadesetdevetogodišnji redatelj pokazuje izuzetnu vještinu animacije i pričanja priče, upuštajući se u jedan od najvećih izazova – približiti nam emotivno životinje kao jedine likove filma, bez da im pridaje bilo kakva antropomorfna obilježja.
Filmski debi švedskog redatelja Ernsta De Geera, HYPNOSIS, britka je satira o akutnom problemu cijele generacije milenijalaca – potrebe da se ostvare, budu prihvaćeni u društvu i istovremeno zadovoljni sobom. Film prati bračni i poslovni par koji pokušva razviti aplikaciju za žensko reproduktivno zdravlje. Istovremeno, glavna junakinja kreće na hipnotičke seanse koje bi joj trebale pomoći da prestane pušiti, ali umjesto toga otvaraju cijelu jednu novu dimenziju njenog karaktera koju je možda malo teže uklopiti u ono što društvo smatra prihvatljivim.
THREE DAYS OF FISH holandskog redatelja Petera Hoogendoorna dolazi do nas nakon premijere na filmskom festivalu Karlovy Vary. Kritičar Varietyja Guy Lodge poredi ga sa filmovima iz opusa Alexandra Paynea, ali sa autentičnim europskim štihom. Slojevit i suptilan portret odnosa oca i sina očarat će publiku svojom iskrenošću i neposrednošću. Sjajno nijansirani likovi i replike pune humora, u kontrastu sa crno-bijelom fotografijom blagog kontrasta, čine ovaj film izuzetnim ostvarenjem.
Još jedan igrani film u konkurenciji dolazi iz Holandije, a premijeru je imao na filmskom festivalu u Veneciji. Riječ je o filmu MILK redateljice Stefanie Kolk. Film je nakon premijere u Veneciji imao bogat festivalski život. Žal za izgubljenom bebom u visokom stadiju trudnoće kod glavne junakinje filma manifestovat će se fiziološki. Umjesto da potpuno prestane, njeno tijelo počet će proizvoditi sve više mlijeka, dovodeći junakinju u potpuno novu životnu situaciju. Film je jedinstvena studija o gubitku i procesu žalovanja iz autentično ženske vizure.
Zbirom glasova publike pet festivala Mreže, Nagradu publike osvojio je film FLOW Gintisa Zilbaloidisa.
“The Hypnosis”, Ernst De Geer
“Flow”, Gints Zilbalodis
“Milk”, Stefanie Kolk
“Three Days of Fish”, Peter Hoogendoorn
PRETHODNA IZDANJA
Pet filmova u konkurenciji za Nagradu publike Mreže festivala Jadranske regije 2023
Ovogodišnje izdanje Nagrade publike Mreže festivala Jadranske regije donosi pet naslova u konkurenciji za nagradu u iznosu od 5.000 eura za distribuciju filma na teritoriji regije Mreže festivala.
Filmovi u konkurenciji za nagradu su: “Slatki snovi” Ene Sendijarević, “Luxembourg, Luxembourg” Antonia Lukacha, “Crni kamen” Spirosa Jacovidesa, “Kopenhagen ne postoji” Martina Skovbjerga i “Moć” Mátyása Priklera.
Premijerno prikazan na Locarno Film Festivalu, novi film holandske redateljice, bosanskohercegovačkih korijena, Ene Sendijarević (Srce Sarajeva za najbolji film 2019. za film “Take me somewhere nice”), “Slatki snovi”, na satiričan način tretira temu kolonijalizma. Nakon što nizozemski patrijarh Jan svoju plantažu šećera ostavi mladom izvanbračnom sinu - djetetu svoje domorodačke ljubavnice i kućne pomoćnice Siti, vrućina na koloniziranom otoku usred Indijskog oceana postaje neizdrživa, a stvari krenu izmicati kontroli. Prema riječima redateljice Ene Sendijarević, 'Slatki snovi' nisu konvencionalna povijesna drama nego stilizirana satira o banalnosti zla i o propasti europskog imperijalizma koja uspješno izbjegava klišeje, a stvarnost predstavlja na jedan magičan, često i nadrealan način.
U prošlogodišnjem progamu Orizzonti Filmskog festivala u Veneciji, premijerno je prikazan film “Luxembourg, Luxembourg” ukrajinskog redatelja Antonia Lukacha. U ovoj zanimljivoj komediji pratimo dvojicu braće u potrazi za ocem. Postoji više prekrasnih mjesta nakojim se može umrijeti. Luksemburg nije jedno od njih. Prekrasno ili ne, umiranje u Luksemburgu je skupo. Kad dvojica braće čuju da je njihov dugo odsutni otac bolestan u Luksemburgu, oni kreću na putovanje da ga posjete posljednji put. Hoće li ovaj umirući čovjek kojeg pronađu biti onaj opaki otac kojeg se sjećaju?
Film “Crni kamen” Spirosa Jacovidesa prati ekipu dokumentarista koji snimaju prilog o nestalim državnim službenicima. Dvojica filmadžija upoznaju očajnu i pretjerano zaštitnički nastrojenu majku Haroulu. Njen sin je jedan od nastradalih i ona ga pokušava naći. Uz pomoć grčkog taksiste afričkog porijekla i grupe ne toliko korisnih antifa aktivista, dokumentaristi prate Haroulu tokom njenog pokušaja da pronađe sina i vrati ga kući, čak i pod cijenu da otkrije kakva je on stvarno osoba. Film je premijerno prikazan na Thessaloniki Film Festivalu.
Ispod estetski iznimno zadovoljavajuće površine, “Kopenhagen ne postoji” Martina Skovbjerga pred gledatelja postavlja jednu posve radikalnu i nekonvencionalnu ljubavnu priču (s potpisom Eskila Vogta koji je napisao “Najgoru osobu na svijetu”) koja se ubrzo razotkriva kao mnogo više od onoga što naizgled jest. Nakon što se Idi izgubi svaki trag, njezin se partner Sander dobrovoljno predaje u ruke njenog oca (uloga sjajnog Zlatka Burića) koji pokušava raspetljati čvorove Idina misterioznog nestanka. Ono što potom slijedi razgovor je koji je dijelom jeziva ispovijed, a dijelom psihoterapijska seansa.
“Moć” slovačkog reditelja Mátyása Priklera mračni je politički triler nadahnut istinitim događajem koji je potresao Slovačku 2009, a pokušava odgovoriti na pitanje što to uistinu znači imati moć u modernom društvu. Kada zalutali metak na neslužbenom druženju prominentnih političkih aktera ubije nedužnog mladića, obavještajna služba angažira agenta Marusa Steinera da im pomogne zataškati skandal. No nakon što sazna tko je pravi krivac, Steiner se suočava s velikom moralnom dilemom.
“Moć”, Mátyás Prikler
“Luxembourg, Luxembourg”, Antonio Lukach
“Slatki snovi”, Ena Sendijarević
“Kopenhagen ne postoji”, Martin Skovbjerg
“Crni kamen”, Spiros Jacovides
Adriatic Audience Award 2022
Četiri šarmantna, dirljiva i napeta ostvarenja na svojim su festivalskim turnejama obišla neke od najprestižnijih filmskih festivala poput Cannesa i Tribece, a njihove vješto ispričane priče suptilno postavljaju pitanja o životu, gubitku, ljubavi i (samo)prihvaćanju.
Jedan od vodećih rumunjskih redatelja, Radu Muntean, u svom novom filmu „Întregalde“ istražuje granice velikodušnosti, empatije i ljudske potrebe da pomogne drugome. Priča o troje volontera koji odlaze u udaljena transilvanijska sela kako bi tamošnjim stanovnicima dostavili potrepštine pretvara se u napetu dramu, a izazovne situacije u naizgled samarićanskim protagonistima pobuđuju ne toliko altruistične osjećaje.
Prikazan u programu kanske Sedmice kritike, cjelovečernji igrani prvijenac francusko-portugalske redateljice Cristèle Alves Meira neobičan je, nježan i maštovit film odrastanja koji kombinira magični realizam i elemente horora s obiteljskom dramom. „Alma Viva“ inspirirana je portugalskim folklorom i vjerovanjima, a u priči o djevojčici koja se ljetujući kod majčine porodice u malenom planinskom mjestu u sjeveroistočnom Portugalu suočava sa smrću voljene bake. Elementi sraza između suvremenosti i tradicije isprepliću se unutar filma koji obuhvaća teme poput spiritualnosti i smrti, porodice i lokalne zajednice, pripadanja i neprihvaćanja.
I „Ružičasti mjesec“ nizozemske redateljice Floor Van Der Meulen bavi se gubitkom najbližih. Dirljiv portret porodice koju čine 74-godišnji Jan i njegovo dvoje odrasle djece, Iris i Ivan, na posve nesentimentalan način, lišen moraliziranja, postavlja kompleksna pitanja o životu i mogućnosti odlučivanja o njegovom kraju. Naime, kada Jan suoči svoju djecu s vlastitom odlukom da okonča život uoči sljedećeg rođendana, Iris i Ivan prisiljeni su suočiti se s gubitkom i tugom i prije nego što smrt njihova oca nastupi.
Smrt je pokretački događaj i u gruzijskom filmu „Mokri pijesak“ redateljice Elene Naveriani, koji junakinju Moe iz Tbilisija odvodi u maleno selo na obalama Crnoga mora kako bi organizirala sprovod svome djedu. Međutim, ondje doznaje da je njezin djed u naizgled mirnom, idiličnom mjestašcu nosio opterećujući teret outsidera radi 22 godine duge ljubavne veze. Gia Agumava, inače filolog kojemu je ovo prva uloga na velikom platnu, za ulogu u ovoj melankoličnoj, multigeneracijskoj queer priči o skrivenoj ljubavi i pravu na sreću u toksično netolerantnoj društvenoj sredini osvojio je nagradu u Locarnu.
“Alma Viva”, Radu Muntean
“Întregalde”, Radu Muntean
“Mokri pijesak”, Elene Naveriani
“Ružičasti mjesec”, Floor Van Der Meulen